Ponos je velik, divan i ozbiljan osjećaj, tako da smo morali dobro razmisliti kada nam je učiteljica postavila pitanje znamo li za osjećaj ponosa i u kojim smo ga prigodama snažno osjetili.

Većinom smo njime ispunjeni kada zasluženo dobijemo izvrsnu ocjenu ili kada nastupimo svirajući instrument na kojemu smo marljivo uvježbavali. Ponos se u nas uvuče pri intoniranju himne nakon uspjeha naših vrsnih sportaša.

Ponosni smo na naše najljepše more na svijetu i na bogatstvo hrvatskoga jezika, koji se trudimo što bolje naučiti. Iznad svega, ponosni smo na naše obitelji, brižne i vrijedne roditelje te na postignuća braće i sestara.

Obiteljski su nam korijeni bitni, a osjećaj je ponosa plod kako naših obiteljskih vrijednosti, tako i naše baštine te naših napora. Stoga smo sve što nas ispunjava ponosom ispisali u plodove stabla jabuke i ponosno prikazali našim roditeljima.