Na pitanje iz kojeg je proizašao gornji naslov, mnogi će odgovoriti da Hrvatska ima prekrasno more u kojem se možemo kupati, lijepe plaže, dobru hranu, drage nam ljude koji u Hrvatskoj žive...Naravno da je sve to točno. Ali, Hrvatska ima mnogo više od toga. Ima bogatstva koja su ugodna oku i zanimljiva kamerama i objektivima fotoaparata, koja izazivaju divljenje pri prvom i svakom sljedećem susretu. Tako je Hrvatska prepoznatljiva u svijetu po slikama idiličnih Plitvičkih jezera, dubrovačkim zidinama, dvorcima Hrvatskog zagorja  i drugim ljepotama. No, je li taj poseban izgled, ta vanjština, jedina vrijednost koja je važna i koju ti spomenici imaju? Netko će možda odgovoriti potvrdno, ali posebno je važna i priča koja je utkana u svaku od tih znamenitosti  i koja pridonosi toj posebnoj vrijednosti. Ona se krije iza vanjštine i ne može se  uhvatiti ni najboljim  objektivom, već je treba čuti, proučiti, promisliti... Posebno tu treba naglasiti kulturnopovijesne  spomenike različitih vrsta, koji pričaju pričaju o civilizacijama koje su živjele na prostoru Hrvatske, koje, kada ih proučimo, izazivaju divljenje pa i strahopoštovanje prema sposobnostima ljudskog uma i ruku.

 Zbog toga smo proteklih tjedana nastavu 2.razine u Urdorfu posvetili upravo proučavanju kulturno- povijesni h spomenika Hrvatske. Prije svega onih koji su zaštićeni i poznati na svjetskoj razini i nalaze se na listi UNESCO-a. Zatim su slijedili  običaji, umijeća, glazba i ples, koji su zaštićeni kao svjetska nematerijalna baština. Ponovili smo i utrvrdili poznavanje nacionalnih parkova i parkova prirode, po kojima je Hrvatska poznata izvan svojih granica i čijim ljepotama privlači mnoge turiste. Ponovili smo i znamenitosti  grada Zagreba, kao glavnoga grada Hrvatske. Nakon proučavanja i čitanja izrađivali smo plakate, koji nas samo jednim malo duljim pogledom mogu podsjetiti na izgled, smještaj i sadržaj svega onoga o čemu smo protekllih sati govorili. Bilo nam je važno imenovati, prepoznati i locirati svaki  spomenik, ali i upoznati priču koju nam priča. Nju ne možemo doživjeti gledajući prekrasne boje na kvalitetnoj fotografiji, jer  ona ostaje u nama, kao i priča koja se krije iza obične staklene čaše, koja upravo zbog priče, zauzima posebno mjesto u našoj vitrini.