Prema definicijama iz službenih dokumenata UNESCO-a kulturna baština odnosi se na materijalne (primjerice spomenike i povijesne lokalitete) i nematerijalne vrijednosti (primjerice pjesme, hranu i običaje) određene zajednice ili naroda naslijeđenih od prošlih generacije.

Što je to „izvorno hrvatsko“ pitali smo se na satu. Obratili smo pozornost na drvene dječje igračke koje su se izrađivale i danas se još izrađuju u selima Hrvatskog zagorja. Taj obrt izrade upisan je kao svjetska baština na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.

Druga vrijedna hrvatska starina jest Sinjska alka o kojoj učenici osnovne škole puno doznaju čitajući pripovijetku Alkar Dinka Šimunovića. Umnu mapu toga djela načinila je učenica Manuela Marković.

Nakon učenja o hrvatskoj kulturnoj baštini, prešli smo na kreativni rad te nacrtali svoje konjiće, pjetliće i ptičice. Učenje o „izvorno hrvatskim“ materijalnim i nematerijalnim vrijednostima nastavljamo dalje, a kako se i crtajući uči možete vidjeti na sljedećim slikama.