Toma Crnac 6.r. i Tomislav Crnac8.r., Grosshoechstetten
NK Tomislavgrad
Toma:
Ja se probudim i ležim na krevetu. Kad pogledam na sat, uh, što kasnim na posao. Trčim do auta kad auto neće da upali. Izađem iz auta i popnem se na motor. Fala Bogu da je motor upalio. Dođem na posao a svi treniraju. Odem u svoj ured. Taman sam sjeo kad uđe trener NK Tomislavgrada. Kaže on meni: „Predsjedniče Toma, nema nam igrača, a još i sutra 6.08.2016. igramo u finalu Lige prvaka protiv AC Milana. Koji je to igrač?-pitao sam ja.- A onaj Tomislav Crnac, broj 7. Baš onaj najbolji igrač.“ Ode trener opet trenirati igrače. A ja na telefon molim Boga da se Tomislav javi, ali nema ga. Što ću sad, nemam najboljeg igrača. Valjda će se sutra pojaviti. Sutra navečer smo pobijedili 2:1. Oba gola zabio je Tomislav Crnac.
Tomislav:
Meni je 21 godina. Igram za NK Tomislavgrad na poziciji desni vezni. Svaki dan, osim nedjeljom, dižem se u 09:00 sati i spremim se, sjednem u svoj BMW M5 i krenem na stadion. Tamo vidim svoje prijatelje pa krenemo trenirati. Stigli smo u 1. ligu. Sutra 06.08.2016. igramo protiv AC Milana, već se veselim. Svaki put kad me netko faulira, ja njega kasnije još gore fauliram. A predsjednik kluba Toma Crnac se samo veseli. Samo danas, 1 dan prije utakmice, ja nisam dišao na trening, jer sam jučer otišao kod cure i zaboravio na trening, a još gore da sam do 14:30 spavao. A do 15:00 traje trening. Ma ja nisam onda ni otišao na trening. Ali opet smo sutra protiv AC Milana 2:1 pobijedili, a ja sam dao oba gola.
Tako da se predsjednik Toma nije više na mene ljutio.
_________________________________________________________________________________________________
Jelena Vlašić, 8.r., Grosshoechstetten
Kozmetičarka
Zima stigla,
mraz po staklima
šare šara.
Sunce grane
mraz nestane.
Na mom licu
od hladnoće ima
isto mnogo šara.
Ko mi može
reći gdje
živi kozmetičarka
stara?
Samo mi ona
može nešto reći
i u pomoć priteći.
_________________________________________________________________________________________________
Valerija Šestić, 7.r., Thun
Što bih voljela biti kad narastem
Kad nas je učitelj konfrontirao s temom „ Što bih voljela biti kad narastem“, odmah sam znala o čemu se radi! Već kad sam bila mala, voljela sam druge ljude intervjuirati. To znači da hoću postati novinarka! Zašto? Zato što se jako interesiram za to što se događa u svijetu. Jako me interesira politika, kao na primjer američki izbori. Tijekom izbora sam svaki dan išla na internet i gledala tko vodi. Ja sam bila za Baracka Obamu. I jako se radujem da je on pobijedio. Što mi je isto zadovoljstvo je tipkanje na kompjuteru, ili pisanje. Sama sam 100% sigurna da hoću postati novinarka!
_________________________________________________________________________________________________
Matea Matić, 7.r., Thun
Što bih voljela biti kad narastem
Ja se zovem Matea, imam 13 godina i idem u sek. školu (Zulg/ St. Burg). Ja bih voljela, kao prvo, završiti gimnaziju i onda bih voljela studirati. Mene jako interesiraju jezici. U školi učim francuski, engleski i naravno, njemački. Htjela bih onda završiti faks za jezike. Još nisam sigurna što na kraju faksa želim biti. Ali znam da ću završiti neki jezični faks. Npr. njemački, engleski, francuski, španjolski...Pa bih onda voljela biti novinarka ili pevoditeljica... Htjela bih još puno više jezika naučiti. Ali španjolski me u ovom trenutku najviše interesira i želim a obavezno naučiti. Zato što je to jedan od najljepših jezika na svijetu. Zato ću sad dati sve od sebe da prvo upišem gimnaziju. Za to imam jednu malu motivaciju (rečenicu) koja ide ovako:
I can that!
I will that!!
I must that!!!
_________________________________________________________________________________________________
Jelena Hodak, 7.r., Thun
Što bih voljela biti kad narastem
Imam želju biti odvjetnica u Osijeku. Da se vratim u Hrvatsku nakon studija i tamo u nekoj, ili još bolje u mojoj tvrtki da radim. Neka moj tata vodi tu tvrtku, a ja da za njega radim...
Zapravo je moja obitelj u Gašincima, to je selo blizu Đakova. Moji imaju kuću u Đakovu i moj brat radi također u Osijeku kao informatičar u „našoj“ tvrtki, gdje moj tata i ja već radimo. Tamo u toj tvrtki ima puno odjela pa smo malo miješani. Moja mama i strina su otvorili svoju pekaru u Đakovu. Mislim da je to stvarno super jer moja mama obožava kuhati i peći kolače, i to razne. Zna sve! Za nju nema nijednog kolača, kruha itd., kojeg ona ne zna napraviti. Najviše volimo fornetiće koje smo već jeli u Šibeniku, Zadru, Splitu, itd...Stvarno ukusno! Kolače volimo sve osim s voćem, to stvarno nikako ne šmeka! Nadam se da će sve to upaliti, jer stvarno mi je bitno!
Izabrao: Đelo Hadžiselimović
Šala mala - prilog nam je poslao naš vrijedni učitelj Ivan Brnadić
Cialis mohou být získány v různých zemích, a to není překvapující. Vše se dá vyložit. Téměř všichni. V zemi, jako je České má vysvětlit pro celý, co se děje a vláda to ví.
