U mjesecu studenom svake godine slavimo čaroliju čitanja. Tako smo u Luzernu u petak 9. studenog održali posebnu, obojanu Noć čitanja, budući da je ove godine tema bila boje.
Najprije smo pokušali zamisliti kako je to biti slijep i ne vidjeti baš ništa – sjedeći neko vrijeme u potpunom mraku te zatim zavezanih očiju uz pomoć vodiča hodajući po učionici. Zatim smo izvlačili razne boje i zamišljali na što nas podsjećaju, nakon čega smo uvidjeli zbog čega su boje jako važne i kako nam obogaćuju život.
Nakon toga smo krenuli na čitanje ulomaka iz knjige Bijeli klaun Damira Miloša. Čitali su svi, čak i mame i tate i svi su se pokazali kao vrsni čitači! Tekst nas je naveo na mnoga pitanja i razgovor, a kako bismo zaista obojali ovu noć, nakon čitanja uzeli smo boje u ruke i oslikali jedni drugima lica.
Ugodan i veseo ugođaj zaokružio je dolazak klauna (doduše, ne bijelog) koji je svima podijelio najšarenije slatkiše na svijetu.
Zahvaljujem kolegici Zlati Maršić Ferić na pripremi teksta za čitanje i ideji za radionicu, mamama iz Luzerna na pomoći i organizaciji ovog veselog događaja te svima koji su sudjelovali!
