Tražilica

07900644
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
675
5408
16297
7900644

Danas objavljujemo petu priču "Put u čudesan svijet čarolija" koju je napisala Vanesa Horvat, učenica 4. razreda iz Bülacha.

Glasovanje za sve priče, pa tako i za ovu, će biti omogućeno putem ankete na našoj stranici od 29. travnja do 26. svibnja.

 

Put u čudesan svijet čarolija

 

Jednom davno u jednoj šumi bila je mala kućica. U toj kućici živjela je djevojčica imenom Stela. Stela nije bila obična djevojčica, ona je imala čudesne moći. Jednog dana Stela je htjela ići van. Njezina mama joj je rekla: ˗ Pazi se! Stela je kimnula glavom i pošla.

U toj šumi je bio mrak pa je Stela zamislila da osvijetli šumu svojim moćima. I uspjela je. Ružno se drveće sada pretvorilo u stabla s cvijećem i jabukama.

Od blata je nastala lijepa zelena trava. I ružno crno nebo postalo je sada plavo nebo s velikom lijepom dugom.

Stela kaže: ˗ Već je bolje. – pa se nasmiješi. Svejedno je bila sama i nije imala prijatelja.

˗ Šteta da nemam i za to moći! – pomislila je Stela.

Ona je dalje hodala dok nije nešto čula: ˗ Hej, daj mi to! To nije tvoje!

Stela se približila i dalje slušala: ˗ Ali tko nađe, on smije i zadržati!

Stela pogleda tko je to i ugleda medvjeda i zeca. Djevojčica se brzo sakrije iza drveta, ali bilo je prekasno. Zec i medvjed su je vidjeli.

Steli je srce tuklo kao ludo. Zec i medvjed su došli isto iza drveta bez da ih je Stela vidjela pa je zec upitao Stelu: ˗ Od koga se skrivamo?

Djevojčica je skočila u zrak i htjela pobjeći, ali nikako nije mogla.

Tada Stela kaže: ˗ Vi… vi… mmmožž…etee pprrrri…čaaati???

Zec odgovori: ˗ Da, je li ti to čudno?

Od tada je Stela shvatila da nema samo jednu moć.

˗ To je jedna od mojih moći! – rekla je Stela.

Zec i medvjed gledali su je kao da je pala s Marsa.

˗ Štooo? – kažu medvjed i zec u isto vrijeme.

Stela im je zatim objasnila cijelu priču.

˗ Aha, – rekli su medvjed i zec ˗ zato nije više sve crno.

Djevojčica je kimnula glavom.

Zec brzo reče: ˗ Svejedno je mrkva moja.

Medvjed vrti očima i šuti.

˗ Nemojte se svađati! Ja vam mogu u trenutku posaditi mrkve. Jeste li već zaboravili? – rekla je Stela.

Zec i medvjed otvore usta kao da nikad u životu nisu jeli.

˗ A jel' hoćeš? – upita medvjed.

˗ Pa naravno! – odgovori Stela i nasmiješi se.

Djevojčica je odmah započela. Prvo je posadila mrkve i onda BUM!!! Mrkve su izašle u trenu. Medvjed i zec skočili su u mrkve i počeli ih jesti. Stela se počela smijati. Dok su se najeli zec i medvjed, djevojčica je rekla: ˗ Hajde sada idemo!

Zec je upitao: ˗ A kamo?

˗ Pa u pustolovinu! – odgovorila je Stela.

Medvjed i zec su se nasmiješili i počeli su hodati. Krenuli su prema dugi.

Na putu je Stela pitala medvjeda i zeca: ˗ Kako se vi zovete?

Medvjed odgovori: ˗ Ja sam Grizli, a ovo je Bjelko.

˗ Drago mi je! – kaže Stela.

˗ A ti si? – pita Bjelko.

˗ Ja sam Stela! – odgovori djevojčica.

˗ Drago nam je! – kažu Grizli i Bjelko u isto vrijeme.

Odjednom začuju neki glas: ˗ Pomoć, pomoć! Pomozite mi!

Stela je brzo dotrčala do mjesta odakle je dolazio glas. Djevojčica je ugledala ptičicu u lokvi vode. Stela je polako pokušala izvaditi ptičicu iz lokve. I uspjela je.

˗ Hvala, hvala, hvala! – kaže mala ptičica.

˗ Nema na čemu! – odgovori djevojčica.

Stela upita ptičicu: ˗ Hoćeš li s nama u pustolovinu?

˗ Može! – odgovori ptičica i zagrli Stelu.

A djevojčica pita: ˗ Kako se ti zoveš?

Ptičica odgovori: ˗ Poli! A ti?

˗ Ja sam Stela!

˗ Drago mi je! – kaže Poli.

˗ I meni! – odgovori djevojčica.

Poli i Stela vratile su se do Grizlija i Bjelka.

˗ Što je to bilo? – pitali su Grizli i Bjelko.

Stela im je sve objasnila i onda im je predstavila Polija.

Svi troje su rekli: ˗ Drago mi je! – u isto vrijeme pa su se nasmijali.

Oni su krenuli dalje i onda je počela padati kiša.

˗ O, ne! – kaže Poli.

˗ Što je bilo? – pitala je Stela.

˗ Po kiši ne mogu letjeti! – odgovori Poli.

˗ Dođite! – kaže djevojčica – Idemo u ovu špilju!

Svi su potrčali do špilje i onda su se grijali.

Grizli je upitao: ˗ Zašto ti ne zaustaviš kišu?

˗ Tko ja? – pita Bjelko.

˗ Ne ti Bjelko, nego Stela.

Stela kimne glavom i kaže: ˗ To ne smijem napraviti.

˗ A zašto? – pita Poli.

˗ Zato što onda više ništa ne može rasti! – odgovori djevojčica.

˗ Aha! – kažu svi zajedno.

I tada je polako kiša prestala padati. Oni su izašli i nastavili dalje hodati.

˗ Sada se duga još bolje vidi. – kaže Bjelko.

Stela na to odgovori: ˗ Da, Bjelko, zato što ćemo uskoro stići!

Svi su se počeli smijati, čak i Bjelko. Hodali su još deset minuta pa su stigli do cilja.

˗ Evo duge! – kaže djevojčica.

Svi su gledali dugu i divili se. Grizli je htio taknuti dugu i to je učinio. Odjednom se otvore neka neobična vrata.

Grizli je rekao: ˗ Brzo, dođite ovamo!

Svi su brzo potrčali i otvorili su jako oči.

˗ To je tajni svijet o kojem mi je mama uvijek pričala! – rekla je Stela.

Svi su odlučili ući. Tamo je bilo puno neobičnih bića: vještica, zmajeva, divova, jednoroga, vila i sirena i svi su bili dobri.

- WOW! – kažu svi.

Svi su ih pozdravili i pozvali da ostanu s njima.

Oni su rekli: ˗ Zašto ne?

I tako su se svi sprijateljili, igrali se i pomagali jedni drugima.

Jednog dana Stela je pitala jednoroga: ˗ A kako ste vi pronašli ovaj svijet?

Jednorog Smješka joj odgovori: ˗ To ćeš ti jednog dana sama saznati.

Djevojčica se nasmiješi i vrati se u svoju malu kućicu.

Dani su prolazili i Stela je postajala sve veća i veća, približio joj se i 15. rođendan.

Grizli kaže Steli: ˗ Vidiš, već je prošlo pet godina od našeg dolaska ovdje.

Stela odgovori: ˗ Da, tako je brzo prošlo.

Legli su u krevet i zaspali.

˗ Kukuriku!!! – probudio ih je pijetao.

˗ Sretan ti rođendan! – viknuli su svi.

Stela sa probudila i rekla: ˗ Wow! Hvala vam puno!

˗ Nema na čemu! ˗ rekli su prijatelji.

˗ Dođi, pospanko, rođendan ti je! – Bjelko povuče Stelu za ruke i povede ju za stol.

˗ Evo ti torta, poželi nešto! – Stela zatvori oči i pomisli: ˗ Želim vidjeti barem još jednom svoju mamu! – i puhne svjećice.

Svi su joj pljeskali.

˗ Imamo još jedan poklon za tebe. – kaže Smješka.

Odjednom se otvore vrata tajnog svijeta na kojima je stajala Stelina mama.

˗ MAMA!!!

Stela dotrči do svoje mame i zagrli ju.

˗ Što ti tu radiš? – pita Stela.

˗ I ja sam ovdje bila već puno puta, ali ti nisam smjela reći. – odgovori Stelina mama.

˗ Ali zašto? – pita Stela.

˗ Zato što si ti to trebala sama otkriti.

Stela se nasmiješi i kaže: ˗ I bolje da mi nisi rekla.

Na kraju je i Stelina mama ostala u ovom čudesnom svijetu. Svi su bili sretni i zdravi do kraja života.

 

Vanesa Horvat, 4. r.,  Bülach