Na korak do ljetnih praznika učenici su imali zadatak napisati esej na zadane teme. Tako su izrazili svoja razmišljanja o mjestima koja vole, na što su ponosni i kako doživljavaju sreću. Sunce, hrana, igra, obitelj i prijatelji s kojima ćemo sve to podijeliti ono su što nas čini sretnima. Više ćete saznati u  literarnim radovima koji slijede...

Mjesto gdje se osjećam najbolje

Moje najdraže mjesto je kod moje bake i dida u Hrvatskoj. Volim biti kod njih jer im volim pomoći oko kućnog rada i volim hraniti psa. Kad dođe moja sestrična onda uvijek idemo van igrati nogomet, šah ili dobacivamo loptu. Najviše volim kad možemo biti vani do navečer. Moje drugo najdraže mjesto je kod mene u kući u Hrvatskoj. U kući volim pomoći mami pospremiti kuću ili oprati suđe. Moje treće najdraže mjesto je na moru u Posedarju kod Zadra jer volim plivati, skakati u vodu i sunčati se. Moje četvrto najdraže mjesto je kod strica i strine, sestrične i bratića. Tamo uvijek igramo skrivača, ali i nogomet i rukomet. Ponekad gledamo neki smiješan film ili komediju, a ponekad igramo i bocu istine. Ali ja uvijek imam puno, puno zabave i nikad mi nije dosadno.

Marija, 4.r., Sargans

Najbolje se osjećam u Gospiću i Smiljanu zato što mi je tamo skoro cijela rodbina, baka, djed, sestrične, bratići i tako dalje. Blizu Gospića ima more, jako je lijepo i za svake ljetne praznike idemo na more. U Smiljanu ima muzej Nikole Tesle, išli smo ga jednom posjetiti i bilo je jako lijepo. U Smiljanu idemo skoro svaki dan baki i djedu, a onda dođu i moje dvije sestrične Tea i Karla, kao i moj bratić Borna. Kad smo svi tamo onda se igramopuno igara, na primjer skrivača, trgovine, šaha ili se igramo loptom. Petkom idemo u Gospić, na placu ima puno stvari za kupiti, čak i dres sa tvojim imenom, što mi se jako sviđa. Vatromet u Gospiću je jako lijep, kad idemo na Dan grada uvijek bude vatromet i ojevaju pjevači i pjevačice, a jednom je bila i Jelena Rozga i bilo je baš super. Ponekad idemo na trg u Gospiću, gdje se igramo, jer je pokraj trga igralište. Ujutro kad se probudimo tata ode u grad i kupi meni, mami i Mariji bureke, a ja najviše volim burek od sira. U Gospiću je i sladoled jako ukusan. Ljeti se igramo u pijesku ili napušemo bazen u kojem se kupamo ako ne možemo ići na more. Nekada nam dođu bratić Mario i sestrična Mihaela pa igramo Čovječe ne ljuti se ili UNO, a nekada mi idemo kod njih u Kalinovaču pa se igramo skrivača.

Ana, 5.r., Sargans

Najbolje se osjećam u Hrvatskoj zato što ima jako lijepo more. Kod bake se osjećam kao da sam kod kuće. Ima jako fina jela. Kod bake svaki dan jedemo juhu, a poslije burek. Igram se svaki dan vani. Ali, najljepše je na Hvaru zato što tamo imamo apartman. Moj striko je to napravio. Nas ovaj apartman uopće ne košta. Blizu je plaža. Uvijek se kupam tamo, nema veze ako pada kiša ili vjetar puše. Na Hvaru uvijek ima ribe za ručak. Ponekad mi je žao što opet idemo za Švicarsku, ali nema veze, jer se veselim kada opet vidim Ivu. U Hrvatskoj je specijalno da je tamo sve puno ljepše nego u Švicarskoj. Volim Hrvatsku i zato što je tamo uvijek toplije. Ali znam zašto, zato što u Švicarskoj ima puno većih brda nego u Hrvatskoj. Ljudi su u Hrvatskoj dragi. Mogu s njima pričati glasno. Jedino čega se bojim kada s nekim pričam i odjednom nešto krivo ili na švicarski kažem. U Požegi kod moje bake uvijek mi striko pokazuje stare slike i novac. Jednom mi je striko pokazao sve svjedodžbe mog tate. Tata je imao u matematici 5, a sve duge ocjene su bile dvojke. Volim tako jako Hrvatsku.

Anna, 5.r., Buchs SG

Moje ime je Jana, imam 12 godina i živim u Švicarskoj. Ispričat ću vam o mjestima gdje se osjećam najbolje. Volim biti u svojoj sobi. Zašto? Volim imati svoj mir bez da me netko nervira. Kada sam u svojoj sobi mogu raditi što hoću, pisati zadaću, biti na telefonu, slušati glazbu i još puno drugih stvari. Zato volim biti u svojoj sobi sama. Volim i Bosnu i Hrvatsku. U Bosnu volim ući na praznike. Do tamo trebamo voziti 12 sati, ali kada smo tamo imam svoje prijateljice i rodbinu. Volim ići kod njih, možda i prespavati ili igrati se sa djecom ili ćukama i mačkama. Volim biti i vani s prijateljicama, ići s njima u šoping ili van, kod njih ili kod sebe. Kada sam s njima uvijek je smiješno, imamo nešto za pričati, bilo o školi, bilo o slobodnom vremenu. Zato volim biti s njima. Na tjelesnom volim biti jer i tamo imam puno prijateljica. Volim trenirati s njima, a ako trebam neku pomoć onda mi isto pomažu. Imamo natjecanje i smijem sudjelovati zbog čega je puno zanimljivije ići tamo. I na kraju, volim biti kod kuće s familijom. Volim provoditi vrijeme s njima. Često mama, tata i Filip rade, a Ema i ja smo u školi, ali volim biti s njima kad god mogu. I to je mojih pet najdražih mjesta.

Jana, 6.r., Sargans

Ponosna sam

Vrlo sam ponosna na svoju obitelj, da je tako draga, poštena i da me nikad ne osramoti kad su mi prijatelji kod mene. Ponosna sam da mi je mama iz Like a tata iz Gornje Gline. Ponosna sam i na sebe jer sam dobra u školi, imam dobre ocjene i znam da ću imati budućnost. Mislim da ću biti ponosna i na svoju djecu i da će mi djeca biti poštena i dobra. Kad već pričamo o djeci, nadam se da će mi sestre biti vrlo dobre tetke i majke. A najponosnija sam na Hrvatsku. Toliko je ratova doživjela i još uvijek mi je najljepša zemlja na svijetu. Vrlo sam ponosna na svog djeda, da je tako živ i veseo, drag i jak. Jako se dobro drži s ovim godinama i on mi je uzor. I na majku mog oca, moju baku, naravno sam isto jako, jako ponosna. Ona sama drži cijelo seosko imanje na nogama i uz to ona još pravi rakiju, sir i ima vrt. Baš volim bakin vrt! Na moju sestričnu Kristinu sam posebno ponosna. Skoro svaki dan mi piše na Facebook, WhatsApp ili SMS da je dobila peticu iz matematike, engleskog, hrvatskog, biologije ili iz geografije. Mislim da bi mogla ići na faks i postati učiteljica koju svi vole. Vrlo sam ponosna i na to da imam katoličku vjeru i da puno znam o Bogu. A to ne bi nikada znala bez mamine pomoći. Ona je uvijek za mene tu i pomaže mi kad ne znam dalje.

Monika, 7.r., Chur

Ponosna sam što sam Hrvatica i što sam iz Hrvatske. Jednostavno sam na sve ponosna što pripada Hrvatskoj. Odmalena sam uvijek voljela ići u Hrvatsku jer onda znam da sam kući došla. Prije, kada sam bila mala, mi je mama pričala kako je bio rat u Hrvatskoj i šokirana sam bila, ali Bogu hvala pa je sve dobro prošlo. Ali tužno je kako su neki ljudi ostali siromašni. Nadam se da će ovi ljudi svoju sreću naći i novi život početi. Volim živjeti u Švicarskoj jer sam tu svoje društvo našla i to još kad sam imala pet godina i dan danas se s njima družim i to mi je jako drago. Najviše volim biti u Hrvatskoj jer je cijela moja familija tamo koju volim vidjeti. Svaki put kad idem za Hrvatsku radujem se stričevima, strinama, ujaku, ujni, bratićima i sestričnama, baki i didu, a posebno mojim prijateljima i prijateljicama. Na početku, kad sam prošla kroz grad Slunj, vidjela sam neke cure koje su razmaženo izgledale, ali kasnije sam ih upoznala i sad se jako dobro slažemo i razumijemo. Najponosnija sam na našu kulturu koju imamo u Hrvatskoj. U Švicarskoj imam dosta prijateljica koje su Hrvatice, Bosanke, Srpkinje, uglavnom s Balkana i s njima se jako dobro razumijem. Kad se skupa družimo, pričamo malo o našim kulturama i bude jako zanimljivo što imamo zajedničko, a što se razlikuje. Ponekada pričamo o našim bakama, kako nam uvijek kada dođemo k njima kažu kako smo mršave, da moramo više jesti i tjeraju nas da najmanje tri tanjura juhe pojedemo. Poslije juhe dođe tijesto i nakon tijesta pečenje ili općenito meso. Iako nas baka tjera da jedemo, volim ju kakva je i za mene je legenda. U Hrvatskoj volim sve, posebno ćevape, lignje, pizzu i pljeskavice. Jako sam ponosna na svoju zemlju, domovinu, kulturu i na ljude, jer je opuštenije nego u Švicarskoj i jedva čekam opet u Hrvatsku ići.

Martina, 8.r., Chur

Za sreću je potrebno...

Za svaku osobu sreća ima drugo značenje. Za neke ljude sreća znači imati veliku kuću ili dobar auto a za neke je zdravstveno osiguranje sreća. Siromašan čovjek je sretan kada ima dovoljno hrane da bi mogao preživjeti. Čovjek koji ima posao u kojem ima dobra primanja sretan je kad ga zdravlje služi. Za nekog možda sreća znači pobjeda u lotu. A za nekog poput mene za sreću je potrebna obitelj i dobri prijatelji. Osim toga mi je zdravlje isto važno, ali ono najvažnije je da svoje slobodno vrijeme provedem s ljudima koji su mi važni. Nije potrebno imati što više prijatelja, nego imati iskrene prijatelje koji su uz tebe u teškim trenucima i koji dijele s tobom sretne trenutke. Švicarci govore da je za sreću potreban posao, kuća, zdravstveno osiguranje i da nema puno kriminala. Ne bih rekla da nije tako, ali zar je to jedino što je za sreću potrebno? Lovac koji ima malu kućicu u šumi, koji lovi da bi imao hrane, zar on nije sretan? Što je one ljude koji su živjeli mnogo, mnogo godina prije nas činilo sretnim? Ljudi iz kamenog doba, što je njih činilo sretnim? Možda su oni bili sretni kad su ulovili zeca da mogu nahraniti obitelj ili možda su bili sretni kad bi našli špilju u kojoj mogu živjeti. Nikola Tesla je sigurno bio sretan kada je došao do svih svojih otkrića. Dijete od šest godina je sretno kad nauči zavezati cipele. Za svakog čovjeka sreća ima drugo značenje i osim toga, ipak smo najljepši dok smo sretni.

Nikol, 7.r., Buchs SG

Za sreću ne treba nove ili skupe aute ili velike kuće. Dobro, za neke znači ako imaš veliko auto ili pet vila da si sretan, i to je cilj puno ljudi. Ako su to postigli imaju sve sreće. Ali ja mislim da oni samo umišljaju da su sretni. Jer sreća ne dolazi od novca. Sreću se ne može kupiti ili postići. Sreća je nešto tako lijepo, sreće treba da živiš. Ako nisi sretan brzo ćeš upasti u depresiju. Sreću mogu napraviti i pokazati samo ljudi koje voliš i koji su ti bliski. Ta nježnost, ta ljubav... to sve je veliki dio sreće. Ljubav ili nježnost ne može pokazati auto ili jedna vila. To mogu samo osobe. Puno puta su oni koji su bogati najtužniji, sami, jer je svatko ljubomoran na njih. Oni nemaju prave prijatelje. Sreća je tako bitna za život. Ako nisi sretan ne možeš uživati. Oni koji su siromašni su sretniji od bogatih. Siromašni nisu egoistični, oni više dijele nego bogati. Jako sam sretna. Zahvalna sam što sam zdrava. Ne fali mi ništa, imam sve i još uvijek kukam ponekad. Ako si pomislim da to radim, sama bi se ošamarila. Imam dobru obitelj koja me voli takvu kakva jesam. Ne živim na mjestu gdje ima ratova. Imam dosta hrane. Imam dosta prijatelja. Imam mogućnost da idem u školu. Imam previše, više nego mi treba i zato sam zahvalna. Pošto sam zahvalna, i sretna sam. Pokazujem svoju sreću osmijehom. Ako sam dobre volje i sretna, samo se smijem i uživam svoj život. Žao mi je kad vidim da neki nisu sretni i cijelo vrijeme u stresu. Ako si sretan svaki je dan jedan lijep dan iako pada kiša. Treba biti sretan.

Lara, 8.r., Chur

Cialis může být získané v různých zemích, a to není překvapující. Vše se dá vyložit. Téměř vše. V zemi, jako je České má vysvětlit pro všichni, co se děje a vláda to ví.