U nedjelju, 18. lipnja učenici iz Uzwila uputili su se sa svojim roditeljima i učiteljicom na izlet u obližnje mjesto Wuppenau koje se nalazi na oko 700 m nadmorske visine i iz kojeg puca prekrasan pogled na Bodensko jezero, vrh Säntis i mjesta u okolici. Unatoč tome što smo bosonogi prešli 4 km, nitko nije s uzdahom rekao: “A kad ćemo stići?” Tko još nije probao, toplo mu preporučujemo. J
Ponijeli smo sve što za jedan izlet obično treba: dobro raspoloženje, dobra kondicija, puno tekućine i kobasice za roštilj. Jedino što nam na tom izletu nije trebalo je obuća. Naime, taj put kroz šumu i livade dug je 4 km i prelazi se bosih nogu. Specifičan je po različitim podlogama po kojima se hoda. Krenuli smo bosi po asfaltu te došli do malog prilično hladnog potočića kojeg smo pregazili od početka do kraja. Zatim smo ušli u šumu i hodali po različitim vrstama i veličinama kamenja, piljevini, borovim iglicama, češerima, lišću, mahovini, zemlji, travi, raznim mostićima… Najzanimljivije i najveselije bilo je u blatu koje je nekima sezalo i do koljena. Otprilike na pola puta nalazi se mjesto za roštiljanje gdje smo izvadili hranu i ulogorili se. Kobasice smo pekli na šibama koje smo sami izradili, a Mia nas je počastila sa svježe pečenim Schlangenbrotom i Dorina čokoladom s rižom. I ostatak puta bio je uzbudljiv. Zanimljiva je bila postaja s različitim vrstama podloga, a koje treba prepoznati zatvorenih očiju. Colin je sve uspio raspoznati- kamenčiće, staklo, pluto, drvo. Imali smo priliku ući i u pravu baru sa žabama, ribicama i ostalim barskim biljkama i životinjama. S obzirom da je bio prilično topao dan naš izlet smo završili sladoledom u restoranu s prekrasnim vidikovcem i malim zabavnim parkom. Hvala mami Ivani koja je dala prijedlog za ovaj neobičan put i svima koji su odvojili vrijeme za druženje u prirodi.
