Tražilica

07910602
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
365
365
26255
7910602

 

 

Školske brige 

Ja sam učenik 4. razreda. Moj radni tjedan počinje u ponedjeljak, a završava u petak. Imam puno predmeta: matematiku, talijanski, domaćinstvo, prirodu i društvo, francuski, glazbeni, likovni, tjelesni, vjeronauk i ove godine plivanje.

Mislim da su moje ocjene kako-tako zato što neke predmete mrzim. Ne volim prirodu i društvo i francuski. Francuski mi nije drag kao jezik, a priroda i društvo mi je dosadna i odmah mi se počne spavati na satu.

Veliki odmor nam traje 15 minuta. Jednom je baš bilo dobro kad nam je učitelj dao odmor više od pola sata! U učeničkoj knjižici ili svjedodžbi nalazi se i ocjena iz ponašanja. Ponašanje se  mora ocjenjivati jer puno pričamo na satu pa se učitelja ne bi ni čulo. Ovako se svi bojimo loše ocjene iz ponašanja pa se brzo smirimo.

Zašto učim? Teško pitanje. Učim da budem pametan i kad budem velik da dobro radim svoj posao i da imam novaca za život. Kad odrastem, želim biti kuhar ili veterinar.

                                                                        

                                                                         Danijel Čančar, 4. r., HN Ascona

 

 

 

Martina Jelić, 4.r. - Na satu matematike       

 

Veliki odmor 

Jedva se budim, a kad uđem u razred, skoro da još spavam. Moj najbolji „predmet“ je veliki odmor. Traje 15 minuta. Sviđa mi se jer se mogu rastezati i potrčati. Mrzim likovni jer mi je učiteljica dosadna i antipatična. Imam dobru ocjenu iz ponašanja. Mislim da se mora ocjenjivati ponašanje zato da učenici u budućnosti budu dobri. Ponekad je i zabavno u školi. Jednom je moj prijatelj rekao da se zove Dani i da je debeo. Učitelj  ga uopće nije slušao; samo je rekao: “Dalje?“

Mislim da sam dobar učenik i roditelji su mi zadovoljni. Kada dođem iz škole s dobrom ocjenom mama me ljubi i viče: “Bravo!“

Idem u školu da budem pametan za život. Kad odrastem bit ću svećenik.                                                                           

                                                             Marin Pepić, 4. r., HN Ascona       

 

U školu idem da nešto naučim 

Ja, Stjepan Andrijanić imam 11 godina. Po zanimanju sam učenik 5. razreda. To je posljednji razred osnovne škole. Onda počinje srednja škola i opet počinjemo od prvog razreda pa do četvrtog. Dogodine ću opet biti prvi razred ali srednje škole.

Moj radni tjedan počinje u ponedjeljak s domaćinstvom koje traje do 10 sati, to jest do odmora. Od svih predmeta najviše volim matematiku i francuski. Matematiku zato što mi je lagana i ne moram puno pisati, a francuski zato što želim naučiti novi jezik.

Sa svojim ocjenama sam zadovaljan jer mislim da dobro učim. Moji su roditelji također zadovoljni ali kažu da trebam malo popraviti talijanski; a i ja mislim da ga moram više učiti.Mi dobivamo ocjene i iz ponašanja. Po mom i mišljenju mojih roditelja treba ocjenjivati panašanje jer se tako vidi kako se tko ponaša u školi.

U školu idem da nešto naučim i da uspješno završim školu. Tako ću pokazati da sam inteligentan. Ja bih se bavio bankarstvom, znači želim biti bankar jer dobro znam matematiku.

Zabavno mi je ići u školu zato što vidim svaki dan svoje prijatelje s kojima se igram i razgovaram.

 

                                                                                     Stjepan Andrijanić, 5. r., HN Ascona

 

 

 

 

Kristina Jurić, 7.r. -  Razgovor o školi u obitelji: tata, mama, dva mlađa brata, sestra i ja

 

 

Dosadna škola 

Zovem se Antonio Kovač, učenik sam šestog razreda osnovne škole za ljude iz Hrvatske ili prvog srednje po švicarskom načinu školovanja.

Moj prvi radni dan je ponedjeljak i počinje tjelesnim, a završava talijanskim. U prvom srednje ili u šestom osnovne dobivamo nove predmete: fiziku i kemiju koji se u Švicarskoj zovu „scienze“, u prijevodu znanost. Tako su fizika i kemija jedan predmet u školi. Najljepši predmet je povijest jer je jako zanimljiv, a najdosadniji mi je glazbeni.

Moje su ocjene dobre i tata i mama su zbog toga sretni. Najlošiju ocjenu imam baš iz glazbenog, a najbolju iz francuskog – šesticu.

Prva ocjena u svjedodžbi, na samom vrhu stranice je ponašanje. Važno je ocjenjivati ponašanje jer ima djeca koja se tuku.

U školi je više dosadno nego zabavno ali što ću moram učiti i steći neko zanimanje.                                

                                                                          Antonio Kovač, 6., r., HN Ascona    

 

Nijedan predmet nije loš 

Zovem se Valentina, po zanimanju sam učenica i idem u 5. razred.

Moj radni dan ponedjeljkom počinje s matematikom. Volim matematiku jer naučim mnoge stvari. Drago mi je što učim i francuski jer želim naučiti još jedan jezik. Kad bolje razmislim, nijedan predmet nije loš. Sviđa mi se sve. Mislim da sam dobra u svemu i kad mama i tata vide svjedodžbu uvijek su sretni. Ponašanje se isto ocjenjuje u školi jer ima dosta nemirnih učenika pa roditelji mogu pročitati ocjene iz vladanja i razgovarati sa svojim djetetom ako se loše ponaša.

Zabavno je kad imamao domaćinstvo jer radimo razne ukrase ili šivamo korisne predmete.

Idem u školu da nešto naučim i da na kraju postanem odvjetnica, da mogu sama zarađivati za život. Htjela bih biti odvjetnica i naučiti braniti ljude koji su kršili zakon.

                                                      Valentina Jurić, 5. r., HN Ascona

 

 

 

  

Sara Kovačević, 5.r. - Zanimljivi događaji u školi: pripremanje male kazališne predstave

 

Cialis moci být získaná v různých zemích, a to není úžasný. Vše se dá vyložit. Téměř vše. V zemi, jako je České má vysvětlit pro všichni, co se děje a vláda to ví.