Iako ove godine u nešto skromnijem izdanju, zbog Korona krize, djeca ipak nisu ostala zakinuta za Noć čitanja, a time ni za ovogodišnja razmišljanja na temu Sreća.
Dok su se neka djeca zamislila nad pitanjem Što je sreća, drugi su smišljali i izmišljali priče u kojima su uspjeli opisati sretne trenutke, neka su djeca bila direktna u izričaju pa su opisala, što ih osobno čini sretnima, dok je bilo i onih koji su napisali i po koji sastavak, pa čak i pjesmu bogatu rimom i smislom. Osim literarnih radova, skoro je svaki bio popraćen i likovnim izražajem.
S moje strane, najljepše je bilo primijetiti, kako su djeca i dalje djeca te da vrijednosti sreće svakoga djeteta nisu materijalne prirode, već one vječne ljudske i duhovne.
Bilo je lijepo zapitati se i osvijestiti da smo ipak manje-više sretni.