Svake godine uoči priprema za Majčin dan učionicama odzvanjaju pitanja: „A što je s tatama? Zar oni nemaju svoj dan? Zašto za njih ništa ne pripremamo?“
Naravno da imaju. Dan očeva u Hrvatskoj se slavi 19. ožujka, na Dan sv. Josipa. A mi smo ove godine, doduše tjedan dana kasnije, doista nešto pripremili i time razveselili tate.
U nedjelju, 26. ožujka u crkvi Bruder Klaus u Liestalu učenici hrvatskih škola u Baselu (Dreirosen i Gundeli) te Liestalu iznenadili su očeve prigodnim programom posvećenim samo njima.
Djeca su sastavila kratke tekstove ili pjesmice o očevima, napravila čestitke u obliku košulja s leptir-mašnama, svoja djela pročitala te ganula i mame i tate.
U nastavku možete pročitati nekoliko radova i vidjeti kako nam je bilo.
Moj tata se voli šaliti. Uvijek zeza mamu da jede sladoled dok mi spavamo. Često se igra s nama kad je kod kuće. Volimo Monopoly, a to tati i meni najbolje ide. Ne voli kad nas mora ostaviti i ići na posao. Ljepše mu je s nama. Naučio me da se borim za sebe. Brine se za mene kad sam bolestan. Kad sam imao alergiju, ostao je budan cijelu noć. Zato ga volim. Hvala mu na svemu. To je moj tata – tata David!
Luka Lagnoux-Ljubez, 1. r., BS-Dreirosen
Moj dado ima crnu kosu i plave oči. Kad nas vodi zubaru, nosi hlače na tregere. Igramo skupa Monopoly, Memoryi Labirint. Čitamo i gledamo crtane. On se voli maziti s nama. Ne voli kad se svađamo, kad seka ide van bez jakne ili vrištimo dok spava. Od dade sam naučila plesati balet. Poseban je jer se uvijek brije kako mu ja kažem. Volim ga jer me stalno ljubi i pokazuje mi srca. To je moj dado – dado Tomislav!
Katarina Levaković, 1. r., BS-Dreirosen
Moj dado me najviše voli. Ja njega volim grliti i poljubiti u čelo. On voli sve jesti osim krumpira i pirea, a to je meni najdraže. Najljepša boja mu je, kao i meni, plava. Zeza me da imam plave oči. A ja imam zelene. Ne voli kada ga boli ruka ili smo preglasni. Želim mu reći hvala jer mi uvijek zakrpa plišanog ćuku, napumpa gume na biciklu i kupuje naočale. Volim ga jer mi pomaže da ustanem kada padnem. To je moj dado – dado Tomislav!
Anamarija Levaković, 1. r., BS-Dreirosen
Moj tata i moj brat imaju iste oči. On voli plivati sa mnom i stalno mi govoriti: kćeri, kćeri... Kad skačem na moru, on me čeka. Kupuje mi igračke. Uči me slova i računati jer mu to ide dobro. Voli skijanje, klizanje i mamu. Jede rado batak, voće i povrće. Hvala mu na svemu. On voli mene i ja volim njega. To je moj tata – tata Dane!
Iva Šarčević, 2. r., BS-Gundeli
Moj tata je malo niži od drugih muškaraca, ali to je O. K. Ima crno-sivu kosu i nosi crne naočale. On je dobar, pomaže svima kojima može pomoći i nikad neće nikoga uvrijediti. Moj tata voli sport, jelo i sve ljude koji njega vole. Voli i životinje te zelenu boju. Ne voli zločeste ljude i rat. Skupa radimo puno stvari, svaki put nešto drugo. Volimo igrati mini-golf i šetati. Od tate sam naučila da nikada ne smijem odustati. Čak ni kada mi je teško. Poseban je jer izgleda puno mlađe nego što jest, ali pogotovo zato što prvo misli na druge, a tek na kraju na sebe. Hvala mu na svemu što mi je dao i što smo skupa doživjeli. Volim ga zato što je moj tata. To je moj tata – tata Stipe!
Mia Ciciliani, 6. r., Liestal
Moj tata ima crnu kosu, crne naočale i gustu bradu. Oči su mu smeđe. Dobar je u duši. I skroz hrabar. U podrumu si je napravo nešto za treniranje. Trenira skoro svaku večer i uvijek si pušta pjesme. Ne voli uopće jesti špagete. Voli raditi kao zubar, ložiti vatru i grilati u vrtu. Želi me naučiti igrati Bendžo Kezui. Voli se sa mnom zezati, ali nekad za stolom malo viče ako ne jedemo. Uvijek mi govori da nije važno biti lijep i imati puno novca, nego treba učiti. Volim ga jer je jako smiješan. Hvala mu na svemu. To je moj tata – tata Tomislav!
Gabriel Radoš, 1. r., Liestal
Moj tata ima crnu kosu. I oči su mu crne kao kava koju voli piti. On je dobar, meni predobar. Malo je strog, ali zabavan i smiješan. Voli igrati nogomet, čak i mene uči trikove koje zna. Navija za Dortmund i FC Basel. Ne voli nikako jesti pire, ali ja volim. Zapravo svi vole, osim tate. Mi se skupa igramo, idemo u posjet babi i didi. A kad mama kaže: „ajte kupit“, mi odemo skupa i kupimo što treba. Uči me igrati igre i pravilno pisati, a naučio me i voziti bicikl. Uvijek mi puno pomaže. Hvala mu na svemu. Volim ga najviše jer je tako poseban. To je moj tata – tata Ivica!
Patricia Ana Vukadin, 1. r., Liestal
