Snjegović ili snješko je snježna skulptura. Obično ih rade djeca radujući se dolasku zime i snijegu. Prvi pisani dokumenti koji svjedoče o postojanju snjegovića potječu iz 16. stoljeća . Ovaj lik se spominje u dječjim pjesmicama 1770. godine u Leipzigu. Tek početkom 20. stoljeća postaje redovna pojava.
Snjegović se sastoji najčešće od snježnih kugli poredanih jedna na drugu, pri čemu je donja kugla najveća, a gornja je najmanja. Ponekad se snjegović radi tako što se snijeg samo gomila u vis.
Kako bi što više podsjećao na čovjeka, ukrašava se na razne načine npr.: kamenčićima i ugljenom koji se često stavljaju za usta i oči, nekad i kao gumbi zamišljenog kaputa, slama postaje kosa, stari lonac šešir, a mrkva najčešće posluži kao nos. U slučaju da mu od snijega nisu napravljene ruke, stavi se metla.
Prije točno deset godina (2008.) izrađen je najveći snjegović na svijetu, a još uvijek nitko nije skinuo njegov rekord. Najveći snjegović visok je 37.21 metar, a napravljen je u Sjedinjenim Američkim Državama. Za gradnju snjegovića, odnosno gospođe Snjegović trebalo je preko mjesec dana i tone i tone snijega.
Mi smo se družili sa Snješkom Bijelićem, koji je zbog svađe djece ostao bez nosa.
SNJEŠKO BEZ NOSA
Ratko Zvrko
Snijega ima pa su zato
odlučila djeca juče
da naprave jednog Snješka
u dvorištu iza kuće
Na posao svak se dao,
svak svoj dio učinio
i za časak, takoreći,
Snješko Bijelić gotov bio.
Od uglja su Snješku oči,
od slame mu žuta kosa,
ali tada iznenada
nastao je spor zbog nosa.
“Od paprike nos nek bude!”
- neko mudar prijedlog daje.
- Drugi viču: “Bolje mrkva!”
Nos od mrkve dulje traje!”
Dosad složni, sad najednom
gurkaju se, svade, vuku,
pa zbog nosa - i prkosa -
samo što se ne potuku.
I na kraju razišli se
uvrijeđeni, jako ljuti,
a ostao Snješko Bijelić
u dvorištu sam i - šuti.
Eno, i sad tamo stoji:
štap mu - metla, slama - kosa,
ugljen - oči, lonac - kapa,
al nažalost, nema - nosa.
