Ovu jesen nismo dočekali tiho, već smo se divili njezinim raznolikim bojama odjevena lišća, čije su lica svoj odraz našla na jezerima obasjanima suncem, nakon prošlih dana jesenske kiše. Djeca su svoja razmišljanja o jeseni produbila u čitanju lijepih i toplih pjesama velikoga lirskog pjesnika Dobriše Cesarića, kao primjerice Kasna jesen, Jesen, Jesenje jutro, Tiho, o tiho govori mi jesen. Djeca su tako ponovno oživjela neke od najljepših pjesama posvećenih upravu jednom naizgled tmurnom godišnjem dobu i dala im poseban sjaj kroz vlastitu interpretaciju, otkrivši mnoštvo rime, opisa i slika prenesena značenja i na taj način zaodjenula jesen u ljepotu izraza i mirnoću trenutka, koju svatko od nas može doživjeti u jesenskoj kiši. Neki su učenici uz literarno promatranje i doživljavanje jeseni, ostavili svoj trag i shvaćanje jeseni u lijepim likovnim radovima.
Baš kao što nam jesen tiho kroz prirodu govori, tako i mi tiho uživamo u prevrtljivim danima jeseni, pa kad se pojavi toplo sunce, pogled nam padne na otpalo lišće, a njegove boje zabljesnu nam u lice.
Najljepše od svega je upravo to, što su dječje vrijedne ručice i pametne glavice opet iznova, kao i svake godine, našle način oživjeti jesen na sebi svojstven način.
