Tražilica

07918261
Danas
Ovaj tjedan
Ovaj mjesec
Ukupno posjeta
1726
8024
5986
7918261

Nismo se dali obeshrabriti poznatom uzrečicom „Traduttore – traditore“ te smo preveli devet hrvatskih pjesama i ne samo da se nakon toga nismo osjećali kao izdajice, nego smo bili ponosni na svoj uspjeh i na ljepotu jezika koji nazivamo materinskim.

 

Vesna Parun
 
IDE ZIMA
 
Zima ide, ide zima,
mali zeko šumu ima.

Zima ide, ide zima,
mali zeko mamu ima.

Zima ide, ide zima,
malo zeko krzno ima.

Samo jedno zeko nema,
seku da joj krevet sprema,

da joj hladne šape grije 
dok u šumi vjetar vije.
 
 
ARRIVA L'INVERNO
 
L'inverno arriva, arriva l'inverno,
ha un bosco il piccolo coniglio.
 
L'inverno arriva, arriva l'inverno,
ha una mamma il piccolo coniglio.
 
L'inverno arriva, arriva l'inverno,
ha la pellicca il piccolo coniglio.
 
Solo una cosa il coniglio non ha,
una sorella a cui il letto rifarà,
 
di chi le fredde zampe riscalderà
mentre nel bosco il vento soffierà.
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Massagna:
La poema tradotta dagli allievi da Massagno:
 
Ana Kozina, 4. r.
Stefani Kozina, 7. r.
Martina Mihaljević, 6. r.
Anita Pavić, 5. r.
Adriana Tipura, 5. r.
Ivana Tipura, 8. r.
Annamaria Vilić, 8. r.
 
 
Tin Ujević
 
KOLAJNA II
 
 
Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.
 
I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
srećne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti:
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.
 
COLLANA II
 
 
Imprigionati nella nebbia,
allaciati nel nostro buio,
volando alla nostra stella,
nostra rosa e papavero.
 
Desiderando festività
dell'infantili prosperità,
cateratte di profondità
d'innocenza e ignoranza.
 
Sulla nuvola che schiaccia,
sul fulmine che divieta,
la nostra Speranza urla:
pulirsi. Santificarsi.

E quando non c'é il Nostro Spirito,
in mezzo a noi non c'é un santo,
bisogna senza il bianco vestito
essere bambino, essere bambino.
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Ascone:
La poema tradotta dagli allievi da Ascona:
 
Anna Anđelić, 6. r.,
Marko Anđelić, 5. r.
Amanda Majić, 8. r.
Ana Majić, 5. r.
Antonela Majić, 8. r.
Tomo Pušeljić, 4. r.
Elena Rašić, 4. r.
Paulo Radman, 7. r.
 
 
 
Dorta Jagić
 
BAKE
 
baka isto tako treba jednu opću baku
da joj sjedne u krilo i da kad umre tamo
da se, ko i sve druge bake
pretvori u topli šparet
 
NONNE
 
anche alla nonna serve una nonna universale
per sedersi sulle sue ginocchia e quando muore lì
per, come tutte le altre nonne
trasformarsi in una calda stufa
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Massagna:
La poema tradotta dagli allievi da Massagno:
 
Lorena Blajić, 3. r.
Elena Pavić, 2. r.
Mateo Pranjić, 6. r.
Ivan Vranješ, 6. r.
 
 
 
Josip Pupačić
 
TRI MOJA BRATA
 
 
Kad sam bio tri moja brata i ja,
kad sam bio
četvorica nas.
Imao sam glas kao vjetar,
ruke kao hridine,
srce
kao viganj.
Jezera su me slikala.
Dizali su me jablani.
Rijeka me umivala za sebe.
Peračice su lovile moju sliku.
Kad sam bio
tri moja brata
i ja,
kad sam bio četvorica nas.
Livade su me voljele.
Nosile su moj glas
i njim su sjekle potoke.
Radovao sam se sebi.
Imao sam braću.
(Imao sam uspravan hod.)
To su bila tri moja brata:
moj brat, moj brat, i moj brat.
 
 
I MIEI TRE FRATELLI
 
 
Quando ero i miei tre fratelli ed io,
quando ero
noi quattro.
Avevo la voce come il vento,
mani come uno scoglio,
cuore
come un forno.
I laghi mi disegnavano.
Mi alzavano i pioppi.
Il fiume mi lavava il viso.
Le lavandaie prendevano la mia immagine.
Quando ero
i miei tre fratelli
ed io,
quando ero noi quattro.
I prati mi amavano.
Portavano la mia voce
e tagliavano i ruscelli.
Gioiavo a me stesso.
Ho avuto i fratelli.
(Ho avuto una camminata dritta.)
C' erano i miei tre fratelli:
mio fratello, mio fratello e mio fratello.
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Ascone:
La poema tradotta dagli allievi da Ascona:
 
Jure Barun, 6. r.
Ilijana Ćalušić, 5. r.
Nicole Čičak, 5. r.
Davor Ćulap, 6. r.
Nicole Jelušić, 5. r.
Lorena Kuliš, 2. r.
Marko Kuliš, 4. r.
Karla Kuliš, 5. r.
Katarina Lebić, 6. r.
Simon Lebić, 6. r.
 
 
 
Antun Branko Šimić
 
MOLITVA NA PUTU
 
Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja
 
Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta
Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise
 
Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi
 
Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda
 
 
PREGHIERA NELLA STRADA
 
Dio
che mi hai portato fino a questo momento invisibile
portami  ancora alla fine dei miei desideri
 
Non lasciarmi
stanco e da solo in mezzo la strada 
Le mie guance sono pallide
e i miei pensieri debolmente come le mie braccia sono appesi 
 
Dio
che la nuova azzurra mattina
alza dalla stanchezza i miei pensieri
che dalle pallide braccia passa una marea di sangue rosso e umido
 
Sii
sopra la mia testa
la stella seguitrice
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Ascone i Bellinzone:
La poema tradotta dagli allievi da Ascona e Bellinzona:
 
Sara Bešić Stanić, 8. r.
Gabriel Grgić, 8. r.
Toni Grgić, 6. r.
Ivo Herceg, 8. r.
Luka Jozak, 6. r.
Luka Jurić, 7. r.
Gabriela Lujić, 6. r.
Ivon Matić, 3. r.
 
 
 
Mak Dizdar
 
ZAPIS O ZEMLJI
 
Pitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
A kto je ta šta je ta da prostiš
Gdje li je ta
Odakle je
Kuda je
Ta
Bosna
Rekti
A zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
Bosna da prostiš jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostiš
I hladna i gladna
I k tomu još
Da prostiš
Prkosna
Od
Sna
 
SCRITTURA DELLA TERRA
 
Chiede una volta così un grande interrogatore:
E chi è quella cos'è quella per scusarti
Dov'è quella
Da dove viene
Dove si trova
Quella
Bosnia
Per dire
E l'interrogato allora gli rispose subito:
Bosnia per scusarti una terra c'è
E bisognosa e scalza per scusarti
E fredda e affamata
E per di più
Per scusarti
Sediziosa
Dalle
Ossa
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Bellinzone:
La poema tradotta dagli allievi da Bellinzona:
 
Martina Brešić, 8. r.
Robert Grubeša, 8. r.
David Luketina, 8. r.
Mattia Lukić, 8. r.
 
 
 
Drago Ivanišević
 
HRVATSKA
 
Ni brda nisu,
ni doline, ni rijeke, ni more,
ni oblaci nisu,
ni kiša, ni snijeg nije moja Hrvatska...
Jer Hrvatska nije zemlja, kamen, voda,
Hrvatska je riječ koju naučih od majke
i ono u riječi mnogo dublje od riječi,
i ono dublje s Hrvatskom me veže,
s Hrvatskom Hrvata,
s patnjama njinim,
sa smijehom i nadom,
s ljudima me veže,
te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi
i kud god idem sa mnom je
Hrvatska.
 
CROAZIA
 
Neanche le colline non sono,
neanche le valli, i fiumi, il mare,
neanche le nuvole non sono,
neanche la piogia, neanche la neve non è la mia Croazia...
Perché la Croazia non è terra, roccia, acqua,
Croazia è una parola che imparai dalla madre
e quello nella parola, più profondo della parola,
e quello più profondo con la Croazia mi lega,
con la Croazia dei croati,
con le sue sofferenze,
con il sorriso e con la speranza,
con le persone mi lega,
ed io come un croato sono il fratello di tutti
ed ovunque sono con me c'è
la Croazia.
 
 
 
Pjesmu prepjevali svi učenici iz Massagna
La poema tradotta dagli tutti allievi da Massagno
 
 
 
Ivica Sorić Suri
 
MOJ SVIJET
 
Kad sam imao šest godina
svaku sam rijeku zvao Cetina,
svaku planinu Mosor,
a svaki otok Brač.
 
Bože,
kako je moj svijet bio velik.
 
 
IL MIO MONDO
 
Quando avevo sei anni
ogni fiume chiamavo Cetina,
ogni montagna Mosor,
ed ogni isola Brač.
 
O Dio,
come grande era il mio mondo.
 
 
Pjesmu prepjevali učenici iz Bellinzone:
La poema tradotta dagli allievi da Bellinzona:
 
 
Mihael Ivanković, 4. r.
Gabriella Kovčić, 6. r.
Sofija Kesedžić, 4. r.
Anđela Kesedžić, 6. r.
Ivon Matić, 3. r.
Martina Matković, 5. r.
 
 
 
Dragutin Tadijanović
 
NOSIM SVE TORBE, A NISAM MAGARAC
 
Ja se ne volim ni s kim tući
I nikad neću da dotaknem
Kad me nagovaraju i kažu:
Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.

Kad nas učitelj pusti iz škole
Najprije idemo svi u redu,
A poslije, čim nas ne vidi više,
Tuku se s onima iz drugog sela.

Ja ne volim o tome ni govoriti.
Meni je najdraže kad idemo kući
A netko vikne: Tko će bit magarac?
Ja onda kažem: Metnite na me torbe!

I svi na moja ramena povješaju.
A meni nije teško, jer znam da nosim
I Jelinu torbu. Mogao bih za nju
Da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.


Al nikom ne bih priznao da sve nosim
Zbog Jele!... Koji možda o meni misli da sam
Magarac pravi, znam: vara se, i ne zna...
Magarac, to svi već znaju, imade dugačke uši.
PORTO TUTTE LE BORSE MA NON SONO UN ASINO 
 
Non mi piace picchiarmi con nessuno
E non toccherò mai
Quando mi costringono e dicono:
Non toccare il suo orecchio.
 
Quando il maestro ci lascia da scuola
Al inizio andiamo tutti in fila,
E dopo, quando non ci vede piu,
Si picchiano con quelli dell' altro paese.
 
A me non piace parlare di questo.
Io preferisco quando andiamo a casa
E qualcuno grida: Chi sarà l'asino?
Allora dico: Mettete su di me le borse! 
 
E tutti le mettono sulle mie spalle.
Per me non è pesante, perche so che porto
Anche la borsa di Jelena.
Potrei portare per lei, sicuramente, trentatre borse.
 
Ma a nessuno non vorrei confessare che porto tutto
Per Jele!... Chi magari pensa che io sia
Un vero asino, lo so: ha torto, e non sa...
Asino, lo sanno tutti, ha le orecchie lunghe. 
 
 
                                                             
Pjesmu prepjevali učenici iz Biasce:
La poema tradotta dagli allievi da Biasca:
 
Ivona Drinjak, 6. r.
Nikolina Drinjak, 6. r.
Ivana Duvnjak, 6. r.
Luka Sabljić, 5. r.
Gabriela Propadalo, 8. r.
 

Cialis mohou být získány v různých zemím, a to není úžasný. Vše se dá vyložit. Téměř všechny. V zemi, jako je České má vysvětlení pro všechno, co se děje a vláda to ví.